Oralna rehidacijska otopina za djecu - pomaže kod proljeva

Proljev / akutni gastroenteritis je čest problem kod dojenčadi i male djece te može biti iznimno opasan za dojenčad i malu djecu jer uslijed proljeva dolazi do gubitka tekućine i važnih minerala (elektrolita). Zbog toga je u slučaju proljeva uvijek potrebno konzultirati liječnika!

Prvi znaci proljeva su više od tri vodenaste stolice tijekom jednog dana kod inače zdravog djeteta. Popratne pojave proljeva mogu biti mučnina, povraćanje i povišena temperatura. Proljev zapravo nije bolest nego simptom bolesti. Proljev mogu uzrokovati razni virusi (Rotavirus, Norovirus) ili hrana kontaminirana bakterijama, nečista voda te nepovoljni vanjski uvjeti.

Kod svih vrsta proljeva najvažnije je odmah nadomjestiti tekućinu i elektrolite. Oralna rehidracijska otopina (ORS) preporučuje se kao prvi korak u liječenju proljeva jer omogućava prirodni pristup terapiji dehidracije. Tekućina i minerali izgubljeni proljevom brzo se nadoknađuju. Količina ORS-a ovisi o stupnju dehidracije djeteta. Detaljne upite o korištenju ORS-a nalaze se na etiketi proizvoda.

HiPP ORS 200 – nadoknada tekućine i elektrolita u slučaju proljeva

HiPP ORS 200 od mrkve

HiPP ORS 200 od mrkve i elektrolita i novi HiPP ORS 200 s okusom jabuke namjenjeni su za dijetalnu prehranu bolesnika – kod dehidracije uzrokovane proljevom:

 - prikladni za dojenčad nakon 4.mjeseca i malu djecu

 - ne sadrže umjetna sladila

 - bez dodane laktoze

 - ne sadrže proteine iz mlijeka

 - bez glutena

 - gotovi napitci –spremni za upotrebu 

Dobro bi bilo uvijek imati ORS u kućnoj apoteci u slučaju proljeva kako bi se rehidracijom započelo što je prije moguće.

Sigurnost i učinkovitost za oba proizvoda HiPP ORS 200 kllinički je dokazana.(1,2)

VAŽNA NAPOMENA: kod dojenčadi i male djece i najmanji proljevi mogu posljedično dovesti do težih poremećaja. Zbog toga se odmah u slučaju proljeva treba posavjetovati s liječnikom.

Literatura: 1 Pieścik-Lech et al. Acta Paediatrica; 2012: 101: e458–e464 2 Pietschnig et al.Monatszeitschr. Kinderheilkd; 1992;140:426-430.